Još jedan monstrum među nama

Published on 13:15, 07/13,2017

Još uvek mi se po glavi mota vest o tome da je muškarac ubio ženu u sred dana u centru za socijalni rad. Moglo je to da bude bilo gde, ali sama činjinica da se to desi na mestu na kojem bismo trebali da se osećamo zaštićeno i sigurno unosi zaista neopisiv nemir. 

I onda juče, ponovo odjeknu još jedna stravična porodična tragedija. Ponovo se našao psihopata da se igra Boga i uzima pravdu i tuđe živote u svoje ruke.

Muškarac ubio SVOJE  četvrorogodišnje dete a nakon toga i ženu!!! I da sve bude još gore, scena se ponovo dešava tamo gde od takvih manijaka treba da budemo zaštićeni.

 Kakvo je to pomračenje uma, kakav je to mozak, šta je to što natera čoveka da se odluči da ubije sopstveno dete, a onda i tada već bivšu ženu?!

I da tragedija bude još veća sve se to desi ponovo u Centru za  socijalni rad, ovog puta u Rakovici.  

Nakupljene negativne emocije, potisnuto nezadovoljstvo i bes, osećaj nemoći i nesigurnosti, glavni su okidači za ovakve tragedije. Nasilje se trpi godinama, prikriva se, o njemu se ne govori. A onda i ako se žrtva odluči da napusti i ode od nasilnika, nema nikakvu zaštitu.

Čak i da dobije zabranu prilaska, čak i da sud izda privremene mere, čak i da se ograniči viđanje dece na kontrolisane posete ipak nasilnici ne prezaju da urade ono što su naumili...

Za ovako stravičan zločin, za sve zločince na svetu koji se odvaže da oduzmu život nevinoj deci treba uvesti smrtnu kaznu. To su psihopate koje ne zaslužuju da žive, koji ne treba da žive na račun države u zatvorima ni jedan dan, a ne da ih neko služi narednih dvadeset ili trideset godina. 

Smrtna kazna je stvorena za takve bolesnike... A odatle pravo u pakao...

Državo reaguj... Ljudi ne zatvarajte oči, tiče se svih nas...

Očito se nasilnici drže svojih zakona, jer državni zakoni ne funkcionišu, sistem loše radi.

Krajnje je vreme je za korenite promene u ovoj oblasti, uvođenje strožih kazni, postavljanje policije u centre za socijalni rad...

A ipak najviše možemo uraditi mi sami, tako što nećemo zatvarati oči pred nasiljem i nasilnicima. Prijavite ih, ne dozvolite da se ugasi više ni jedan život, moramo zajedno sačuvati naše sestre, majke, bake, tetke, moramo sve učiniti da naša deca žive normalno, da njihovi životi ne zavise od psihopata i ludaka. Takve treba smestiti tamo gde im je i mesto, u bolnice i zatvore.